Zvanični sajt Wiener Städtische Lige
za seniorke i seniore. incityloans.com
Ranković: Htela sam da prestanem sa odbojkom
21.10.2014.  štampaj    pošalji

Ljiljana Ranković je jedna od retkih igračica u Viner štetiše Super ligi koja je u istom klubu sedam godina, ne računajući jednogodišnju pozajmicu. U Vizuru je ova Valjevka došla sa samo 14 godina, po završetku osnovne škole, a da je vredelo ulagati u nju pokazale su naredne sezone.

 

I pored činjenice da je imala problema sa povredama i da je čak u jednom trenutku ozbiljno razmišljala da digne ruke od odbojke. No, sada je sve sasvim drugačije.

 

Vizura je već na startu nove sezone osvojila (odbranila) Super Kup Srbije, a proglašena je i za prvog favorita za preostala dva pehara, šampionski i onaj u Kupu.

 

Super Kup je od sva tri trofeja možda i najmanje bitan. Naš sledeći cilj je da budemo prve u ligaškom delu šampionata i da potom u plej-ofu odbranimo titulu. Ali, velika želja nam je i trofej Kupa Srbije, koji nismo uspele da osvojimo prethodne sezone – rekla je Ljiljana Ranković.

 

Kao najveće rivale primač servisa Vizure izdvojila je dva tima:

 

Spartak iz Subotice i Crvena zvezda, tim redom.

 

Prethodna sezona je ona koju će Ljiljana dugo pamtiti. Vizura je ostvarila saradnju sa Partizanom, čiji je prefiks tada nosila, a klub sa Tošinog bunara osvojio je Super Kup, a potom i šampionsku titulu. Pred početak te sezone, Rankovićka se vratila sa jednogodišnje pozajmice iz kragujevačkog Smeča 5.

 

Ta saradnja sa Partizanom, kao i sa trenerom kakav je Darko Zakoč, bio je veliki izazov za sve devojke u klubu, pa i za mene. Razgovarala sam tada sa predsdnikom kluba Radojičićem, i nije bilo dileme oko povratka u Vizuru. To nikako nisam želela da propustim. Iza mene je sada godinu dana kvalitetnog rada, osvojena titula i slobodno mogu da kažem najbolja sezona u karijeri.

 

Odlazak u Kragujevac se po Ljiljanu ispostavio kao sjajan potez.

 

Zvao me je Dejan Brđović, koji je ispričao za čitav projekat sa Smečom 5, znala sam da ćemo imati dobru ekipu. Iskreno, bilo je to divnih godinu dana, imale smo sjajne uslove, odlične treninge, saigračice su bile super, pa smo izborile ulazak u Super ligu.

 

Pre toga je Ljiljana dugo tražila svoje mesto pod suncem u Vizuri. Njen razvoj je umnogome poremetila i teška povreda skočnog zgloba, zbog koje je morala na operaciju. Usledila je naravno duga pauza.

 

Tada sam razmišljala i da završim sa odbojkom. Čak su mi i pojedini doktori rekli u prvi mah da nema ništa od mog profesionalnog baljenja sportom. Na sreću, nije bilo tako, sve sam izdržala, imala podršku ljudi u klubu i isplatilo se.

 

Za razliku od nekih drugih priča, gde roditelji usmeravaju decu da se bave određenih sportom, Ljiljana se na taj korak odlučila sama. I to u drgom razredu osnovne škole, u rodnom Valjevu.

 

Bila je to 2000. godina. Za vreme Olimpijskih igara u Sidneju, gde je naša muška reprezentacija osvojila zlatnu medalju, zavolela sam ovaj sport. Potom sam rekla roditeljima da ću početi da treniram obdojku. Iako sam pre toga želela da se bavim fudbalom.

 

U Valjevu je uvek bilo pregršt dobrih odbojkašica, što je jasan pokazatelj da se u toj sredini odlično radi. Srbijanka je postizala zapažene rezultate, a Ljiljana Ranković je u petom razredu škole već bila u prvom timu, a u šestom je i zaigrala!

 

Posle kadetskog prvenstva države u Čačku, lovci na talente su između ostalog u svom tefteru ubeležile i ime crnokose devojčice iz Valjeva. Usledile su ponude Vizure, Crvene zvezde i Poštara.

 

Kad sa završila osnovnu školu, usledio je odlazak na Novi Beograd, u Vizuru, zajedno sa Majom Savić, koja je ovde već osam sezona. Tadašnji trener kluba Dragojlo Terzić i dan-danas kad me vidi stalno me podseća da je „11 puta dolazio po mene u Valjevo“.

 

Mnoštvo trenera je u tom periodu prošlo kroz Vizuru, a klub je iz godine u godinu rastao, prošle po prvi put postao i šampion države. Ove sezone će ajkulice debitovati u Ligi šampiona.

 

Biće to potpuno drugačije utakmice od onih koje igramo u prvenstvu. Na domaćoj sceni smo mi veliki favoriti, u grupi koju smo dobili bićemo bez ikakve dileme autsajderi. Ali, iz tih mečeva možemo samo mnogo toga da dobijemo.

 

U međuvremenu Ljiljana je igrala u kadetskoj, potom i juniorskoj reprezantaciji Srbije. Vlasnik je srebrnih medalja sa Evropsko prvenstva za kadetkinje, potom i za juniorke, dok će dugo, dugo pamtiti srebro osvojeno na Tajlandu na Mondijalu, gde ih je porazio Brazil. No, put do seniorske reprezentacije je mnogo duži i teži.

 

Imala sam priliku da zaigram za B reprezentaciju Srbije, zvao me je tadašnji selektor Aleksandar Vladisavljev, ali sam zbog povrede ramena morala da propustim nastup u Evroligi – rekla je Ljiljana.

Arhiva
 21.10.2014.Ranković: Htela sam da prestanem sa odbojkom
 08.04.2014.Maja Savić, sinonim za uspehe Partizan Vizure
 04.02.2014.Ljubica Kecman: Naše vreme tek dolazi
 24.03.2013.Marko Nikolić: Sad igramo za našu dušu
 14.02.2013.Sara Vojnić-Purčar: Odbojka mi je u krvi
(1) 2 3 > >>


© 2016 Crvena Zvezda Marketing